Projekat Kiževak

Kiževak je rudnik površinskog kopa koji je bio eksploatisan u prošlosti i prestao sa radom krajem 90-ih godina.

 

Kiževak je rudnik površinskog kopa iz koga je, u periodu kada je bio operativan (između 1985. i 2000. godine.), proizvedeno 2 miliona tona rude. Srednje sulfidna epitermalna mineralizacija cink-olovo-srebro-zlato potvrđena je na dužini od 900 m u pravcu severozapad-jugoistok i ostaje otvorena u oba smera.

Na Kiževaku je, prema istorijskim podacima, izbušeno ukupno 29.000 m istražnih bušotina sa jezgrovanjem i urađeno 7.000 m podzemnih istražnih hodnika. Rudne rezerve su procenjene u vreme Jugoslavije u količini od 3,9 Mt @ 3,92% Zn, 2,15% Pb i 31 g/t Ag u kategorijama A+B+C1 (nije u skladu sa JORC-om). Kompanija je započela istražno bušenje 2018. godine i potvrdila mineralizaciju po pružanju u dužini od 900 m, od površine do više od 200 m dubine, sa debljinom mineralizovane zone do 60 m. Pored potvrđene istorijski definisane mineralizacije, paralelne strukture i zone su definisane i van istorijskog okvira resursa.

Adriatic i istorijsko bušenje na Kiževaku

 

Epitermalne cink-olovo-srebro-zlato žice koje spadaju u srednje sulfidni tip mineralizacije javljaju se u ekstenzionim rasedima i zonama tektonskih breča. Rasedne strukture su glavni kontrolni faktor mineralizacije, a mesta susretanja primarnih i sekundarnih struktura kontrolišu nastanak većih ili manjih rudnih tela nepravilno sočivastog oblika. Vulkanske stene u kojima je ležište formirano su još jedan od kontrolnih faktora mineralizacije. Strukture koje presecaju masivne andezite su učestalije sa karakteristikama štokverk-impregnacionog tipa orudnjenja, dok je u andezitiskim brečama mineralizacija slabijeg intenziteta. Za podinu i povlatu masivne sulfidne mineralizacije karakteristično je javljanje mineralizacije štokverknog tipa orudnjenja.

KSEDD002 - 11 m @ 23.9% Zn, 11.4% Pb, 180.7 g/t Ag, 0.2 g/t Au

 

KSEDD001 – 3.6 m @ 24.6% Pb, 1.6% Zn, 324.7 g/t Ag, 0.2 g/t Au

 

Magnetometrijskim merenjima definisani su prostori niskog magnetizma koje predstavljaju zone alteracije sericit-glina-pirit kao produkta destrukcije magnetita. Ove zone podudaraju se sa jakim polimetaličnim anomalijama dobijenim metalometrijskim analizama tla kao i sa ranije poznatim pružanjem mineralizacije. Mnogobrojne potencijalno mineralizovane zone na periferijiama glavnog trenda mineralizacije na Kiževaku tek trebaju biti testirane istražnim bušenjem.

Potencijal za istraživanje na Kiževaku